понедељак, 21. децембар 2009.

VI pripovedanje

VI pripovedanje


PRVA EKONOMSKA ZNANJA


Nakon završetka osnovne škole u Derventi trebao sam izabrati srednju školu u kojoj ću nastaviti školovanje. Mogućnosti su bile ograničene i svodile su se na školovanje u postojećim srednjim školama u Derventi, Bosanskom Brodu i eventualno u Slavonskom Brodu. U Derventi je bila učiteljska škola koja je učenike školovala za zanimanje učitelja, poljoprivredna škola za zanimanje poljoprivrednog tehničara, i realna gimnazija sa dva razreda, nakon kojih su đaci mogli da upisuju neke druge škole za specifična zanimanja, u vojsci, na železnici i dr. U Bosanskom Brodu bila je ekonomska škola. Moja sestra Kaja pohađala je ekonomsku školu u Bosanskom Brodu a sestra Jela učiteljsku školu u Derventi. Ja sam se opredeljivao između ove dve vrste škola. Već sam imao predstavu o tome šta se u ovim školama uči. Ja sam preferirao ekonomskoj školi a otac učiteljskoj. Na nagovor oca, zajedno sa njim sam otišao u učiteljsku školu u Derventi da se upišem. Tamo su mi rekli da treba da polažem test iz pevanja. Da bih izbegao testiranje iz pevanja pokušao sam da nagovorim oca da prihvati alternativu. I prijavio sam se za upis u ekonomsku školu.
S obzirom da se za upis prijavilo 120 učenika a kapaciteti škole su bili dimenzionisani za prijem 60 učenika, 60 prijavljenih učenika trebalo je da bude eliminisano, među kojim bih možda bio i ja. Međutim, uz zalaganje tadašnjeg predsednika opštinskog komiteta SK u Bosanskom Brodu, svi prijavljenu učenici su upisani, uz rigorozne kriterijume savlađivanja gradiva u toku godine.
I krenula je nastava. U tri razreda bilo je po 40 učenika, ukupno 120. Najveći deo gradiva bio nam je sasvim nov. Učili smo ekonomiju tako da bih mogli da radimo u preduzećima raznih delatnosti ( u proizvodnji, trgovini) bankama, osiguravajućim zavodima, u državnoj upravi. Dakle veoma širok dijapazon mogućnosti zaposlenja nakon završetka škole.
Učili smo teorijske ekonomske predmete kao što je ekonomika preduzeća, politička ekonomija, ekonomija Jugoslavije, tehničke veštine u ekonomiji kao što je knjigovodstvo, privredna i aktuarska matematika, privredno pravo, pomoćne predmete za bolje razumevanje proizvodnje kao što je tehnologija, ekonomska geografija i predmete iz opštih disciplina kao što su srpskohrvatski jezik, strani (francuski, ili engleski jezik), istorija i opšta matematika. Tokom celokupnog školovanja imali smo fiskulturu a kasnije su nas još učili vojnim veštinam, kroz predvojničku obuku.
Program je bio prenapregnut. Imali smo 6 radnih dana u toku sedmice sa 5-6 časova dnevno, što je uz putovanjem vozom sa udaljenosti oko 20 kilometara u vremenskom trajanju od po jedan sat u svakom smeru, predstavljalo velike napore. Nakon prve godine oko 1/3 učenika nije upisalo drugu godinu, pa su u najvećem broju slučajeva odustali od daljeg školovanja za ekonomsku struku ili su, ređe, ponavljali razred.
U višim razredima bilo nas je manje u učionicama a dobili smo i aneks školske zgrade sa novim učionicama, TV salom (godinu dana ranije počelo je redovno emitovanje TV programa u zemlji), skriptarnicom, školskom kuhinjom. Stvoreni su bolji materijalni uslovi školovanja.
Narednih godina manji broj učenika nije završavao razred a dobijali smo i nove drugove iz drugih škola u zemlji. I nas 26 iz razreda polaže maturu ekonomske škole.


Oduševljenje samoupravljanjem

Nakon konsolidacije ekonomskih i političkih prilika u zemlji, krajem pedesetih godina dolazi do vidnijeg ekonomskog napretka. Novi model upravljanja preduzećima kroz participaciju radnika u upravljanju u okviru organa upravljanja, počeo je da daje rezultate. Uz malo propagande, izolaciju zemlje i uz intelektualni dribling u ekonomskoj školi, bio sam uveren da imam sreću da živim u najboljem i najpravičnijem društvu koje samo što nije zakoračilo u komunizam, da svako radi koliko može a u raspodeli zajedničkih rezultata rada učestvuje prema svojim potrebama. Kod omladine se razvijao altruizam, da je zajedničko i opšte važnije od pojedinačnog i individualnog. Mi imamo sreću da smo mladi, da možemo puno raditi, puno doprinositi opštem boljitku, uz skromnost u potrošnji, brigu o onim čije su radne sposobnosti manje. Metode raspodele u kapitalizmu smatrali smo proizvodom otuđenosti čoveka i njegove perverzije. A o takvoj ljudskoj nastranosti napisane su mnoge knjige mladih autora.
Politička elita nije ništa prepuštala slučaju. Jeste da o tome postoji brojna literatura, ali treba živom rečju stvari učiniti ubedljivijim. Da ne bi gubili vreme između nastave i polaska voza, u školi je organizovana slobodna aktivnost u vidu političke nastave.

Politička nastava u školi

Za političku nastavu, smatralo se, da treba da je drže naši stariji drugovi, jasno pod kontrolom, da bi bila ubedljivija i da bi snažnije uticala na oblikovanje nas mladih. I mi smo imali “političkog komesara” iz jednog od starijih razreda, koji je sa nama prorađivao političke teme i aktuelnu političku situaciju. Zbog toga nismo imali vremena za fudbal, mladalačko druženje i slobodan izbor mladalačkih tema, ljubav i zaljubljivanje. Bilo je to najbolje vreme za ideološko oblikovanje. I nije trebalo dangubiti, jer će se kroz mladalačko oblikovanje obezbediti trajnost aktelne vlasti i trajnost podaništva.
Jedne subote uveče otputovali smo kući a u nedelju pre podne bilo je predviđeno ugledno predavanje jedne naše nastavnice. Nismo imali vremena ni naspavati se a kamo li pripremiti za njeno predavanje. U prisustvu direktora i gotovo svih nastavnika škole, nastavnica je pre prelaska na izlaganje propitivala đake poslednju lekciju. Ja sam bio prvi koga je prozvala. I nisam znao odgovor. Bilo me je zbog toga sramota i taj stid i sram i danas pamtim i osećam.
Čini mi se da su od nas napravili i više nego što su očekivali. Bili smo kompletno pripremljeni za život u postojećim društvenim odnosima. Ali samo u postojećim. Svaka promena delovala bi zbunjujuće, pa je postojala opasnost od našeg otpora.
Nekoliko godina kasnije u studentskoj pobuni beogradskih studenata isticane su vrednosti pobune i protesta protiv “crvene buržoazije”. Naši vršnjaci istrajavali su u odbrani “vrednosti komunizma”, odnosno njegove čistote.

Matura

Došlo je vreme za polaganje maturskog ispita. Ja sam pripadao prvoj generaciji srednjoškolaca koji su maturu polagali tako što su na odabranu temu pisali maturski rad. To je svakako bio neodmeren zahtev i produkt odluke neukih ljudi. Ja sam to pisanje maturskog rada ozbiljno shvatio, zamišljajući sebe kao naučnika koji će otkriti do tada neotkrivene naučne istine. I predložio sam nastavnici političke ekonomije da napišem rad sa temom Delovanje zakona vrednosti u socijalizmu. Bilo je to u najmanju ruku prepotentno. Nastavnica me je saslušala, nije htela da kvari moju mladalačku prepotenciju i predložila mi temu sa naslovom Apsolutno i relativno osiromašenje radničke klase u kapitalizmu. To su poznate varijacije na Marksovu temu da za radničku klasu u kapitalizmu nema spasa, da ona sve manje i manje učestvuje u raspodeli novostvorene vrednosti pa i onda kada joj se apsolutno poboljšava materijalni položaj. To je razlog za rušenje takvog nepravičnog poretka, za dizanje socijalnih revolucija kojim obiluje XIX i XX vek. U biblioteci sam pronašao mnoštvo domaće i prevedene strane literature pa sam na jednostavan način “savladao” odabranu temu. I normalno, krajem školske 1961/62 školske odbranio maturski rad.
S obzirom da sam bio stipendista metalskog preduzeća “Đuro Đaković” iz Slavonskog Broda tokom poslednje dve godine srednje škole, imao sam obezbeđeno zaposlenje u tom preduzeću. Svoju obavezu prema preduzeću koje mi je uplaćivalo određeni novčani iznos u vidu stipendije radi pomoći za pohađanje škole, odložio sam i upisao se na studije statistike na višoj statističkoj školi u Beogradu. Za nastavak studija obezbedio sam stipendiju od republičkog zavoda za statistiku Bosne i Hercegovine, koja mi je bila dovoljna za pokriće troškova boravka tokom studija u Beogradu i na taj način prevazišao materijalna ograničenja moje porodice za nastavak studija.

Нема коментара:

Постави коментар